Tamjan je smola drveta Bosvellia koje raste u Severnoj Africi, Bliskom istoku i delovima Azije. Ulje tamjana dobija se vodenom destilacijom suve smole. Mirisnu smolu tamjana oduvek su upotrebljavali mnogi narodi – za njena svojstva se zna već 5000 godina. Prvobitno se upotrebljavao za dimljenje u religioznim obredima starih naroda. Još Hipokrat je preporučivao žvakanje tamjana sa medom protiv kašlja i plućnih bolesti. Arapski lekari su ga koristili za zaustavljanje krvarenja i lečenje rana. Nađeno je u grobnici kralja Tutankamona, a pominje se i u priči rođenja Hristovog, kao poklon jednog od mudraca koji su došli da vide novorođenog spasitelja. Jedna od tajni lepote egipatske kraljice Kleopatre bilo i ulje tamjana zahvaljujući kojem je njeno lice odavalo utisak večite mladosti i besmrtnosti. Kako ga nije moguće kultivisati i uzgajati jer raste samo na svom staništu,tamjan je i danas vrlo cenjen. Naučnici današnjice sve više otkrivaju mnoge medicinske koristi koje pruža ova supstanca. To objašnjava zašto je nekada vredeo koliko i zlato.
Ulje tamjana, poznato i kao eterično ulje tamjana, vekovima je cenjeno zbog svojih brojnih blagotvornih svojstava. Dobijeno iz smole drveta Boswellia serrata, ovo ulje se koristi u aromaterapiji, tradicionalnoj medicini i kozmetici. U nastavku saznajte više o tome kako se dobija ulje tamjana, čemu služi i kako se koristi u svakodnevnom životu.
Kako se dobija ulje tamjana
Ulje tamjana se ekstrahuje putem destilacije vodene pare iz smole drveta Boswellia serrata, koje raste u sušnim predelima Bliskog Istoka, posebno u Omanu, Jemenu i Somaliji. Smola se dobija pravljenjem malih rezova na kori drveta, iz kojih potom curi lepljiva, aromatična smola. Nakon sakupljanja, smola se suši i priprema za destilaciju, čime se dobija visokokvalitetno eterično ulje.
.jpg)
.jpg)
