Bosiljak potiče iz Indije, a prvi put se u Evropi pojavio tokom 12. veka. Mnogi narodi i religije kao što su na primer hinduisti i pravoslavci pripisuju bosiljku božanska svojstva - uvreženo je verovanje da bosiljak koji se nalazi u vodici za krštenje štiti osobu koja se krsti od prehlade, bez obzira na spoljašnju temperaturu.
Bosiljak se pominje još u zapisima iz drevnog Egipta. Sama reč potiče od grčke reči bazilikon koja ima značenje kraljevski. Kod Rimljana se bosiljak dovodio u vezu sa odanošću i ljubavlju, a u Indiji je predstavljao simbol za dobrodošlicu.
U bosiljku se mogu naći sledeći vitamini: vitamin A, vitamin K, vitamin C i vitamin B6; a od minerala bosiljak sadrži magnezijum, mangan, kalijum i gvožđe.
Lekovita dejstva bosiljka prepoznata su čak i u tradicionalnoj medicini. Bosiljak može da bude jako delotvoran za različite tegobe i delotvoran je za obaranje telesne temperature; za tretiranje različitih upala; za smirivanje kašlja, delotvoran je za smirivanje simptoma prehlade; kod astme i bronhitisa; blagotvorno deluje na srce; na depresiju i stres; poboljšava rad bubrega; deluje na infekcije u ustima; održava zdravlje očiju i zuba; poboljšava apetit; smiruje mučninu i nagon za povraćanjem.